Stari grad

Da bi zaštitio svoj posjed od čestih borbi sa susjednom vlastelom, vlasnik Toplica, zagrebački Kaptol, 1376. godine uz župnu crkvu gradi kaštel (utvrdu). Učestalim provalama Turaka u 16. stoljeću, opljačkana je okolica Toplica, popaljeno trgovište, a veći broj ljudi odveden je u ropstvo. U to je doba u mjestu stacionirana manja graničarska posada. Nakon čestih nemira Kaptol je s Topličanima sklopio nagodbu iz koje saznajemo da su stanovnici utvrdili grad (Kaštel) dograđenim kulama, grabištem kojeg je punio potok termalne vode i lančanim mostom. Uz tri ugaone kule dograđene su još istočna i zapadna. Stanovnici su držali stražu, brinuli o starim drvenim kupalištima i uzdržavali ranarnika (liječnika). U arhivskoj građi u popisima obrta i zanimanja u Toplicama nalazimo sljedeće zanatlije: kovače, obućare, brijače, mesare, krojače, kramare, stolare, literate i mlinare, a među rjeđima su bili liječnik, slikar, kitarist, puškar i školnik. Prestankom turske opasnosti Toplice gube ekonomsku ulogu koju su imale i prerastaju u agrarno naselje kojemu termalna vrela daju glavno obilježje. Godine 1695. je Kaštel pregrađen i barokiziran te namijenjen stanovanju kaptolskih namještenika i članova zagrebačkog Kaptola.

U 18. stoljeću zatrpano je okolno grabište, a krajem 19. stoljeća pročelje Starog grada obnovljeno je u neogotičkom stilu. U dvorištu kaštela s impresivnim baroknim trijemom je lapidarij – zbirka rimskodobnih kamenih iskopina. Nasred dvorišta je kamena kada u kojoj je danas zasađeno cvijeće. Čitav kompleks bivše tvrđe s crkvom svetog Martina čini zatvoreni kvadratni fortifikacijski kompleks. U Starom gradu danas je smješten Zavičajni muzej Varaždinskih Toplica.