Arheološki park AQUAE IASAE

Dobar strateški položaj, blaga klima te specifična geološka situacija s termalnim ljekovitim izvorima, glavni su razlozi naseljavanja ovog područja tijekom više tisućljeća. Da su Rimljani zatekli tradiciju korištenja termalne vode govori i sam naziv rimskog naselja – AQUAE IASAE – voda Jasa – panonsko–ilirsko pleme koje je naseljavalo ovo područje krajem 1. tisućljeća pr. Kr.

Od 1953. godine provode se sustavna arheološka istraživanja koja su rezultirala otkrićem je kompleksa rimske javne arhitekture na površini od 6000m2, u raznim fazama izgradnje od 1.-4.st. Najbolje su sačuvani objekti nastali nakon Konstantinove obnove, odnosno tijekom 4.st. po. Kr.

Antički kompleks se sastoji od kupališnog dijela zgrade kupališta s bazenima i kupališne bazilike koja je kasnije prenamijenjena za kršćanski obred, foruma okruženog trijemovima na kojem se od rimskog vremena sve do danas nalazi nadaleko poznati izvor termalne ljekovite vode te kapitolija.

Prirodni izvor termalne vode temperature 58 0C na prostoru Varaždinskih Toplica nalazi se u današnjem arheološkom parku na prostoru foruma, a arheološka istraživanja potvrdila su njegovo korištenje tijekom 2000 godina.

Oko ovog izvora termalne sumporne ljekovite vode u rimsko vrijeme izgrađen je centralni dio naselja – forum s trijemovima i kapitolij. Sačuvani su hramovi posvećeni Minervi, Jupiteru i Junoni. U jesen 2006. godine započeta su arheološka istraživanja središnjeg dijela rimskog foruma, gdje se nalazio rimski izvorišni bazen. Provedena istraživanja su dala izuzetno zanimljive podatke o načinu na koji su Rimljani koristili termalnu vodu, odnosno izvorište. Pokazalo se da je prirodno izvorište ograđeno velikim bazenom veličine 8 x 13,5 metara, koji je bio građen od velikih kamenih blokova, a voda se odvodila u kupalište sistemom kanala. Otkriven je i kanal – preljev s kojim se višak termalne vode odvodio u kanalizaciju.

Svi dijelovi ovog kompleksa čiji su zidovi sačuvani u visini 2 do 3 metra bogato su opremljeni izuzetno dobro sačuvanim tehničkim, civilizacijskim i kulturno – umjetničkim sadržajima onog vremena: rimska kaptaža izvora termalne vode, sustav kanala za opskrbu i odvodnju ljekovite vode, grijanje, kvalitetni podovi, kameni pragovi, zidne freske, reljefi i skulpture.

Do sada je jedini sličan primjer ovakvog bazena poznat u Engleskoj u rimskom naselju Aquae Sulis (Bath) pa je ovaj primjer iz Varaždinskih Toplica od neprocjenjive vrijednosti za poznavanje dostignuća rimskog graditeljstva. Na primjeru Varaždinskih Toplica može se zaključiti da je veličina bazena doprinijela i hlađenju vode, budući da je temperatura od 58 0C previsoka za direktno korištenje. To sve govori o visokom dostignuću rimskih inženjera koji su izuzetno dobro poznavali prirodu izvora i način kako riješiti njegovo korištenje, odnosno kako prikupiti prirodni izvor, a zatim kontrolirano vodu odvoditi u kupališta.

Tijekom istraživanja unutar izvorišnog bazena, pronađeni su dijelovi kamenog okvira, baze stupova, dijelovi natpisa, nekoliko komada rimskog novca, a izuzetan je nalaz mramorne ploče s reljefnim prikazom tri nimfe. Na temelju brojnih natpisa i nekolicine reljefa koji su do sada otkriveni, poznato je da je izvorište bilo posvećeno nimfama.

Ovaj prvorazredni spomenik antičke arhitekture jedan je od malobrojnih u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i jedini u toj mjeri sačuvan u kontinentalnoj Hrvatskoj, nalazi se na najnižoj terasi topličkog arheološkog parka u središtu današnjeg grada pa osim kulturno – povijesnog ima i izuzetno turističko značenje.