Varaždinske Toplice

U lijepom krajoliku dinamičnog reljefa smjestio se grad Varaždinske Toplice. Prostorno se širi sedrenim terasama uz južnu padinu Topličke gore i blago se spušta u plodnu dolinu kojom protječe rijeka Bednja. Sa sjevera i zapada kotlinu omeđuju pitomi obronci Topličke gore, a s juga i istoka Kalnik.

Prema arheološkim istraživanjima ovaj je kraj od davnina naseljen. Tu se odvijao od pretpovijesti i u srednjem vijeku politički, društveni, ekonomski, kulturni i lječilišni život. Zahvaljujući specifičnom geografskom položaju i klimatskim uvjetima ovo je područje osiguravalo dobre uvjete za život tijekom povijesti. O tome svjedoče i najstariji ostaci pračovjeka, stari oko 100 000 godina, suvremenika poznatijeg krapinskog pračovjeka iz doba paleolitika, nađeni u spiljama sedrene pećine Gradišće. To potvrđuju arheološki nalazi, kameni artefakti te kosti i zubi špiljskog medvjeda i drugih životinja. Uz spomenute nalaze evidentirani su neolitni, te nalazi iz brončanog doba. Sve što Varaždinske Toplice danas imaju, zahvaljuju prije svega geografskom položaju, dugom povijesnom kontinuitetu naseljavanja, ali i tradiciji liječenja u svim povijesnim periodima te prirodnom izvoru sumporne termalne vode koja izvire u samom središtu rimskog foruma Aquae Iasae, u srcu gradske jezgre današnjih Varaždinskih Toplica. Provedeni znanstveni rezultati posljednjih godina, utvrdili su, da se radi o tzv. povratnoj vodi i uzlaznom vrelu. Poznato je da put te ljekovite vode počinje na kalničkom gorju točnije na Ljublju na 558 metara visine. Na temelju balneološke kvalifikacije danas je poznato da je voda iz Varaždinskih Toplica sumporna, mineralna, natrijeva, hidrokarbonatna, sulfatna hiperterma, koja u svom izvorišnom mjestu ima temperaturu 58 0C. Uz ljekovitu vodu, a za potrebe liječenja koristi se u Toplicama i tzv. fango ili peloid – ljekovito blato.

Grad_Varazdinske_Toplice (22)Zbog tradicije liječenja i izvora ljekovite vode Varaždinske se Toplice ubrajaju među najstarija naselja i lječilišta u Republici Hrvatskoj.
Ovim krajem prolaze stare rimske ceste od sjevera prema jugu i od istoka prema zapadu. Bile su to strateški važne ceste, koje su vodile dolazeći iz srednje Europe preko Ptuja (Poetovio) prema Ludbregu (Iovia ) i dalje prema Osijeku (Mursa) uz vodeni put Dravu i od Ptuja prema Varaždinskim Toplicama (Aquae Iasae) i dalje prema Ščitarjevu (Andautonia). Danas gotovo blizu grada prolazi važan prometni pravac koridor autocesta Budimpešta – Varaždin – Zagreb – Rijeka, koja je od međunarodnog značenja.

Prvi stanovnici koji su u 3. i 2. stoljeću prije Kr. obitavali na ovom prostoru bili su panonsko – ilirsko pleme Jasi. Varaždinske Toplice značajan razvoj doživljavaju u doba antike o čemu svjedoče brojni nalazi iz rimskog doba datirani s početka 1. – 4. stoljeća. Rimljani koji od 13. – 9. godine pr. Kr. osvajaju prostor Gornje Panonije to naselje za vladavine cara Augusta nazivaju Aquae Iasae, što ukazuje na korištenje ljekovite vode i postojanje kupališnog naselja. Naročit procvat Aquae Iasae doživljavaju u 2. stoljeću za vladavine cara Marka Aurelija. Oko 300. godine u naselju izbija veliki požar nakon kojeg ga car Konstantin Veliki obnavlja. Podatak o tome nalazimo na mramornoj ploči koja se čuva u Zavičajnom muzeju Varaždinske Toplice.

Grad_Varazdinske_Toplice (31)Zahvaljujući arheološkim iskapanjima i istraživanjima provedenima od 1953. godine na gornjoj terasi otkriven je kompleks javne rimske arhitekture. Sastoji se od kupališnog dijela kojeg čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom, foruma sa trijemovima te kapitolija rimske trijade (hramovi Jupitera, Junone i Minerve). Javni dio rimskog naselja nalazio se na toj najvišoj terasi topličkog brežuljka, stambeni dio na terasama koje se spuštaju, dok su u podnožju bili smješteni obrtničko-trgovački objekti. Antička izgradnja nije provedena u pravilnom rasteru uobičajenom za rimske gradove, ona se ovdje prilagodila prirodnom obliku terena. Kompozicija rimskog foruma sa trijemovima i kapitolijem predstavlja u Varaždinskim Toplicama rijedak tip antičke arhitekture i urbanizma cjelokupnog rimskog carstva.

U početku rimske prevlasti kupalištem se uglavnom služila rimska vojska, o čijoj prisutnosti govore kameni zavjetni natpisi posvećen Silvanu, Dijani, Fortuni, Nimfama i drugim božanstvima. Aquae Iasae stradale su u razdoblju građanskih ratova i barbarskih provala krajem 4. stoljeća. Kupališta i ostali dijelovi naselja su devastirani, a termalna je voda nekontrolirano plavila i taložila sedru prekrivajući ostatke arhitekture, konzervirajući je na svojevrstan način do danas.

Varaždinske se Toplice ponovo spominju u 12. stoljeću kada ih ban Aleksije daruje zagrebačkom Kaptolu kao posjed Toplissa. Kroz čitav srednji vijek zagrebački je Kaptol uspješno doprinosio razvoju čitavog mjesta i lječilišnog turizma u Toplicama sve do 1945. godine kada je Kaptol izgubio čitav svoj posjed i sve zgrade. Kaptolski vlastelinski posjed kasnijim se darovnicama povećava, a konačne granice dobiva 1500 godine. Zbog čestih borbi sa susjednom vlastelom podiže se 1376. godine tvrdi grad (Kaštel). U prvim stoljećima srednjeg vijeka Varaždinske Toplice postaju značajno mjesto razmjene roba i razvoja trgovine pa ih ban Mikea 1336. promiče u trgovište, a 1420. dobivaju status vlastelinskog trgovišta.

Grad_Varazdinske_Toplice (17)Zbog učestalih provala Turaka u 16. stoljeću, opljačkana je okolica Toplica, popaljeno trgovište, a veći broj ljudi odveden je u ropstvo. U to je doba u mjestu stacionirana manja graničarska posada. Nakon čestih nemira Kaptol je s Topličanima sklopio nagodbu iz koje saznajemo da su stanovnici utvrdili grad (Kaštel), držali stražu, brinuli o starim drvenim kupalištima i uzdržavali ranarnika (liječnika). U arhivskoj građi u popisima obrta i zanimanja u Toplicama nalazimo sljedeće zanatlije: kovače, obućare, brijače, mesare, krojače, kramare, stolare, literate i mlinare, a među rjeđima su bili liječnik, slikar, kitarist, puškar i školnik. Prestankom turske opasnosti Toplice gube ekonomsku ulogu koju su imale i prerastaju u agrarno naselje kojemu termalna vrela daju glavno obilježje. Godine 1695. je Kaštel pregrađen i barokiziran te namijenjen stanovanju kaptolskih namještenika i članova zagrebačkog Kaptola. Obrtnici svoje proizvode prodaju na sajmu, a seljaci svoje prihode ostvaruju pružanjem smještaja i prehranjivanjem kupališnih gostiju te puštanjem krvi (barbirenjem). Donji dio naselja živi od trgovine, a gornji od kupališta. Oko godine 1600. postojala su i zatvorena s posebnim prostorima za muškarce i za žene te za plemiće i puk. U 17. stoljeću Toplice su dva puta uništene požarima, te je osim Župne crkve sv. Martina, Kaštela i Kapele sv. Duha očuvano samo nekoliko starih kuća. Gornji dio mjesta mijenja izgled 1753. godine rušenjem nasipa i opkopa oko Kaštela. Župna crkva 1762 godine doživljava baroknu obnovu, a 1779. nakon požara Kaptol gradi novo kameno kupalište nazvano “Konstantinova kupelj”.

Grad_Varazdinske_Toplice (16)Krajem 18., a osobito u prvoj polovici 19. stoljeća kupalište doživljava jači razvitak. Moderno kupališno lječilište osnovano je 1. svibnja 1820. godine po načelima aktualne medicinske znanosti. Godine 1821. gradi se veliki kupališni hotel, 1824. rekonstruiran je rimski vodovod, a 1836. preuređena je i dograđena zgrada kaptolskog skladišta i vinskih podruma u tada najotmjeniji kupališni hotel. Što se tiče kupališnih gostiju uspostavlja se stroga staleška podjela, a 1844 podiže se nova Pučka kupelj u donjem dijelu mjesta. Sve veća pozornost pridaje se hortikulturnom uređenju Toplica pa one postaju moderno kupališno lječilište. Novi procvat lječilište doživljava u godinama pred Prvi svjetski rat. Godine 1910. srušena je zgrada stare Josipove kupelji, a izgrađen je veliki moderan hotel i kupalište. Tijekom Prvog svjetskog rata dolazi do promjena u kupališnom životu pa je Konstantinov dom uređen za potrebe vojne bolnice. Između dva rata Toplice su imale bogat lječilišni, zabavni, kulturni i društveni život.

Tijekom Drugog svjetskog rata kupalište stradava, lječilišni objekti su oštećeni, a hotel je nakon požara ostao neupotrebljiv i srušen. Poslije rata ulaže se značajan trud u popravke i uređenje postojećih zgrada te 60-ih godina 20. stoljeća počinje izgradnja novih otvorenih bazena. Od 1964. godine djeluje u Varaždinskim Toplicama „Bolnica za reumatske bolesti i rehabilitaciju”, a 1979. počinje izgradnja hotelskog kompleksa pod nazivom “Minerva” sa ukupno 579 kreveta. Danas turističku sliku Varaždinskih Toplica jasno ocrtava prirodni izvor sumporne termalne vode, a razvoj u Toplicama veže se uz zdravstveni turizam.